Crpna stanica

Opis

Crpna stanica (precrpna stanica) je spremnik opremljen sa crpkama, upravljačkim električnim ormarićem, , senzorima razine ili nivo regulatorima, mogućim daljinskim nadzorom i cjevovodom. Otpadne vode nakon internog kućnog cijevovoda priključuju se na cijevovod javne kanalizacije i njime teku uz pomoć gravitacije. Crpna stanica se upotrebljava gdje ne postoji mogućnost povezivanja gravitacijskim cijevovodom. Postoji mnogo vrsti pumpi za mokru i suhu izvedbu.
Crpna stanica, ili pumpna stanica, koriste se za podizanje otpadne vode s niže na višu razinu, osobito kad visina ispusta ne zadovoljava mogućnost gravitacijskog toka ili kad bi izgradnja takavog sustava rezultirala pretjeranim iskopom i višim troškovima gradnje.
Oprema i sustavi crpne stanice često se instaliraju u ograđene strukture.
Često se koriste centrifugalne pumpe. Sustav crpne stanice s dvije pumpe ima više prednosti i veću sigurnost od sustava sa jednom crpkom zbog naizmjeničnog rada i pogona u nuždi.
Za otpadne vode koriste se jednokanalne, dvokanalne, crpke sa otvorenim radnim kolom (vortex impeler) i crpke opremljene sjeckalicama (grinder) ovisno procesnim karakteristikama (pretretirana ili ne ), visinskoj razlici itd.
Osnovni elementi precrpnih stanica za otpadne vode su okna, otpadne vode, kanalizacije i pumpe npr.sjekačice.
Sabirni spremnik obično je lociran u najnižem dijelu objekta poput podrumske prostorije i služi za akomulaciju i podizanje vode na potrebni nivo.
Crpka za otpadne vode konstruirana je za prijenos prethodno obrađene vode do sustava za njezin daljnji tretman.
Kod nekih tipova crpki (slobodni prolaz) krute tvari mogu biti transportirane u svom punom obliku.
Pumpe opremljene sjeckalicama smanjuju veličinu krutih tvari u otpadnoj vodi i usitnjavaju ih, ali zahtijevaju i veću snagu od ostalih.
Ovisno o modelu može biti potopna ili u suhoj izvedbi gdje je povezana cijevnim priključkom na spremnik, a ona je smještena u suhom prostoru.
Postoje različite vrste konstrukcije, materijala i namjene crpki.
Pumpe i cijevovod međusobno je potrebno povezati ventilima (nepovratni, ručni). Većina instaliranih pumpi zahtijeva električno napajanje i sustav za kontrolu.
Precrpne stanice mogu biti opremljene sa zvučnim i vizualnim alarmima, kao i sustavom za daljinsku dojavu koji će automatski obavijestiti osoblje u slučaju kvara na opremi.
Vrlo je važno osigurati kontrolu mirisa i sustav odzrake.
Za projektiranje sustava potrebno je prvenstveno definirati ukupni ulazni protok i protok pumpi.
Protok ispusta moguće je odrediti pomoću presijeka radne krivulje crpke i krivulje sustava.

no caption

Karakteristike crpki moguće je izčitati iz tehničkog lista proizvođača, krivulju sustava potrebno je izračunati za različite situacije.
To je zbroj visinske razlike i hidrauličkih gubitaka u tlačnom vodu.
Općenita jednadžba koja opisuje krivulju sustavu izračunava se:

H = Hg + Hf

gdje je:
H maksimalno opterećenje ispusta(ukupna visina u metrima);
Hg statičko opterećenje razlike (u metrima);
Hf gubici u opterećenju (metrima).

Statičko opterećenje je najviša nadmorska visina otvorena prema atmosferi minus najniža točka sustava.
Opterećenje gubitcima su manji gubici uslijed trenja, ovisno o protoku, promjeru cijevi, materijalu, tipu ventila, obliku krivulje, itd

Opterećenje gubicima je pad tlaka nastao uslijed trenja i zbroj većih gubitka i manjih gubitaka.
Veći gubici su gubitci tlaka (energije) ovisno o cijevi u konstantnom dijelu i manji gubitci oni uzrovani spojnim priključcima, koljena, ventili ili promjene promjera.
Hf = sum( ji(V;D;m) Li) + sum(Vi;fi)

gdje je
j koeficijent opterećenja gubitcima;
V srednja brzina ovisno o protoku;
D promjer;
m osobine materijala;
L duljina cijevi;
f koeficijent lokalnog trenja.
Jedan od glavnih projektnih ciljeva je određivanje minimalnog volumena za akumulaciju do ponovnog pokretanje crpke.Minimalno vrijeme između pokretanja crpke treba biti navedeno u tehničkom listu od strane proizvođača.
Potrebno je provjeriti ako je minimalno vrijeme pumpi usklađeno s navodima iz tehničkg lista.
Za određivanje neto volumena, projektanti moraju uzeti u obzir minimalni volumen (minimalna razina), radni volumen (između minimalne radne razine crpke i razine isključivanja) i volumen pohrane u slučaju nužde (razine alarma).
Kod manjih izvedbi uređaji su često opremljeni fiksnom rešetkom, za uklanjanje grubih I korozivnih materijala ili primarnim tretmanom kao što je septička jama u funkciji zaštite crpki.
Rukovanje i održavanje crpnih stanica mora biti sprovođeno od educiranog ovlaštenog osoblja.
Crpne stanice mogu biti opremljene akustičkim i vizualnim alarmom, kao i GSM daljinskom dojavom alarma, koji automatski dojavljuje kvar odgovornom osoblju.
Najvažniji europski standardi za crpne stanice su:

HRN EN 12050-1:2008 – Postrojenje za podizanje otpadne vode za zgrade i terene – Načela konstrukcije i ispitivanja – 1. dio: Postrojenje za podizanje otpadne vode koja sadrži fekalne tvari
HRN EN 12050-2:2007 – Postrojenja za podizanje otpadnih voda za zgrade i terene – Načela konstrukcije i ispitivanja — 2. dio: Postrojenje za podizanje otpadnih voda bez fekalija
HRN EN 12050-3:2008 – Postrojenje za podizanje otpadnih voda za zgrade i terene – Načela konstrukcije i ispitivanja — 3. dio: Postrojenje za podizanje otpadnih voda koje sadrže fekalije za ograničenu primjenu
HRN EN 12050-4:2008 – Postrojenje za podizanje otpadne vode za zgrade i terene – Načela konstrukcije i ispitivanja – 4. dio: Nepovratni zaporni uređaji za otpadnu vodu bez fekalija i otpadnu vodu koja sadrži fekalne tvari
Za crpnu stanicu propisi zahtijevaju Izjavu o svojstvima (DOP), u skladu s Uredbom EU-a. 305/2011.
Prevelika količina toaletnog papira, sanitarnih proizvoda, tekstilni materijal – krpe, krutine poput plastike mogu oštetiti sustav.
Čvrsti materijali mogu oštetiti dijelove pumpi pa je potrebno periodično čišćenje i uklanjane opasnog matreijala.
Ugradnja crpki zahtijeva automatski kupling sistemom sa vodilicama koja su osnova za ispravane postupke održavanja i zamjenu crpki u skladu standardnim EN propisima.
Podzemni spremnik crpne stanice može biti načinjeni od različitih materijala, betona, polietilen, polipropilen, stakloplastike (GRP), u skladu s projektnim zahtjevima, dubine polaganja, razinom podzemnih voda, zahtjevima za rukovanje i težini.