Uređaj za obradu otpadnih voda klaonica

Cilj

Otpadne vode iz klaonice ne mogu se ispuštati u vodne prijemnike ili javnu odvodnju bez tretmana.
Otpadne vode nemaju uvijek iste karakteristike zbog različitih vrsta mesa koje se obrađuje kao što je govedina, konjsko meso, ovčje meso, perad, itd.
Postoji bitna razlika između klaonice i tvornice za preradu mesa, posebno zbog količine otpadnih voda i koncentracije onečišćujućih tvari.

Onečišćujuće tvari

Glavni izvor onečišćujućih tvari u procesu klanja su krv, izmet i urin, voda za pranje (podovi, pribor, itd.), prehrambeni ostaci pomiješani u želucu i iznutrice. Stoga su glavni onečišćivači organski i biorazgradivi (BPK, KPK, N, P), pa voda sadrži visoku razinu suspendiranih krutina. Općenito ne sadrže otrovne tvari.
Dimenzioniranje standardnog tretmana otpadnih voda temelji se prema količini mesa za obradu.
Klanje zahtijeva veliku količinu vode koja se kreće od 6 do 36 kubičnih metara po toni (žive stoke), a onečišćujuće tvari mogu biti u rasponu od 6,5 do 23,5 kg po toni (Ministarstvo zdravsta SAD-a).
Kod klanja goveda tipične koncentracije onečišćujućih tvari kreću se prema navedenom:

  • protok: 6-36 m3/t
  • BPK: 900 – 2200 mg/l
  • suspendirane tvari (SS): 650 – 930 mg/l
  • organski dušik: 120 i 330 mg/l

Količina opterećenja obradom goveda približna je količini: dve i pol svinje, teleta ili ovce.
Podaci dostupni u literaturi za obradu peradi manje su precizni, a kreću se prema niže navedenom (definirano za svaku životinju):

  • protok: 12 – 90 l
  • BPK: 13-19 g
  • suspendirane tvari (SS): 7-13 g
  • masti: 0,6 g

Otpadne vode iz klaonica sadrže nekoliko organskih spojeva, koje se nalaze u otopini i suspenziji, bez obzira na vrstu obrađenog mesa.
Onečišćujuće tvari slične su organskoj tvari kućnim otpadnim vodama. Bitno se razlikuju u koncentraciji onečišćujućih tvari i omjeru nutrijenata.
Prisutne su i ostale vrste onečišćivača, koje direktno ne dolaze od klanja goveda: proizvodi za čišćenje (deterdženti i dezinficijensi) ili drugi aditivi za preradu (na primjer, kuhinjska sol se koristi u obradi tripica tripica).

Izgled sustava

Otpadne vode klaonica i kućanstava mogu se tretirati zajedno, kada je industrijska komponenta relativno niska.
Dobra homogenizacija i volumen za ujednačavanje su obavezni.
U većini slučajeva potreban je specifičan uređaj za pročišćavanje otpadnih voda prije priključka na javnu kanalizaciju.
Predtretman, sekundarni tretman i tercijarni tretman moraju biti usklađeni s kvalitetom efluenta.
Prvi stupanj je uvijek mehanička obrada, nakon čega slijedi biološka obrada (aerobna ili anaerobna), kemijska koagulacija i ostali tercijarni tretmani.
Otpadne vode za preradu mesa imaju mnogo veći sadržaj masti od klaonica: preporučaju se dvije različite linije predtretmana.

Mehanička obrada

Mehanički tretmani podrazumjevaju rešetke, odvajanje masti i sedimentacija.
Rotacijske i vibrirajuće rešetke imaju dimenziju okna mreže od 3-6 mm.
Uklanjanje masnoća vrši se flotacijom u posudi poput mastolova ili flotacijom pomoću otopljenog zraka (DAF) sa vremenom zadržavanja od 20 do 30 minuta.
Sedimentacija zahtjeva vrijeme zadržavanja od otprilike 4 sata.
Protok treba biti s nižim hidrauličkim opterećenjem (reda veličine 1-2) od konvencionalnih sustava. Na primjer: kod kućanskih otpadnih voda ono iznosi od 8 do 15 m3/m po satu, dok u slučaju otpadnih voda iz klaonica hidrauličko opterećenje ne smije prelaziti 0,55 m3/m na sat.
Primarna sedimentacija obično predhodi aerobnom dijelu, a nakon njega nije obvezna.

Biološka obrada

Najučestalije riješenje je uređaj s aktivnim muljem, iako zahtijeva dugo vrijeme aeracije, veliku količinu upuhivanog zraka i visoku stopu recirkulacije. Učinkovitost uklanjanja BPK-a može doseći vrijednost iznad 95%.
Nema nekih posebnih ograničenja za metode upuhivanja zraka, ali minimalna koncentracija otopljenog kisika (DO) mora iznositi najmanje 0,5 mg/l.
U sklopu oksidacijskog odjeljka nalazi se i denitrifikacijska zona za uklanjanje dušika.
03-01-01_slaughter_01_eng_00
Anaerobni sustavi pružaju dobre rezultate u kombinaciji s aerobnim stupnjevima tretmana. Postižu rezultate s stupnjem pročišćavanj od 95%. Procjedni filteri rijetko se koriste (biološki filter). Često prethode anaerobnoj obradi otpadnih voda, ako nisu razrijeđene velikom količinom kućanskih otpadnih voda.
Mediji filtera moraju imati mnogo slobodnog prostora. Za visoku učinkovitost i dobar efluent potrebni su velik omjer recirkulacije i nisko organsko opterećenje (na primjer 0,32 do 0,45 kg po m3 BOD-a filter medija na dan).

03-01-01_slaughter_02_eng_00
Kemijski procesi koagulacije i sedimentacija su tercijarne faze, ili u nekim slučajevima samo jedan tretman.
Aluminijev sulfat, željezov sulfat i željezov klorid koriste se za kemijsko taloženje.
Feriklorid i vapno održavaju korekciju pH (raspon 10-11) i dobro smanjenje KPK-a.
Za otpadne vode visoke kvalitete (tj. 20 mg/l BPK-a) može se dodati još jedan tercijarni tretman. Na primjer, brzi ili spori pješčani filteri, mikro rešetka ili uređaj za fitoremedijaciju.

Bilješka

Krv ima značajan ujecaj na visinu onečišćenja, BPK može dostići razinu do 100000 mg/l, a sadrži 20% krute tvari.
Krv se obično tretira u zasebnoj liniji, kako bi se izbjegle previsoke koncentracije organske tvari. Prilikom mješanja s drugim otpadnim vodama, organsko opterećenje se može povećati i do 40%.
Ušteda vode moguća je modifikacijom proizvodnog ciklusa, uz recikliranje procesne vode i nusproizvoda (krv, crijeva i slično).
Količina reciklirane vode ne bi smjela biti prevelika, a proces ne smije predugo trajati, kako bi se izbjegli bakteriološki problemi.
Primarni ciljevi su kvaliteta proizvoda kao i visoka higijena koja je često suprostavljena troškovima održavanja i proizvodnje.